Dobro je činiti dobro

Pojam „dobro“ čini jednu od osnovnih vrijednosti civiliziranog društva. Dobro se koristi kao opća najviša vrednota tj. drugim riječima je nositelj ideje onoga čemu bi sve trebalo težiti bilo u ponašanju pojedinaca, kvaliteti proizvoda itd. Neupitna je činjenica da se svakoga od najranijih dana njihovog života uči da treba „činiti dobro“ no još poznatija činjenica je da upravo to nije ono što je i realnost.
Ne učiniti dobro ne znači nužno činiti zlo no propustiti učiniti dobro može rezultirati zlom te upravo u tome možemo pronaći prvo pitanje: što je zapravo definicija onoga što sami činimo kada tvrdimo da ne činimo zlo. Koliko god se sami trudili činiti dobro u manjim sitnicama kao što je pomoći prijatelju u nevolji, vratiti izgubljenog ljubimca doma ili dati pokoju kunu osobi na cesti, ostaje uvijek pitanje što je s onim situacijama u kojima propustimo reagirati. Nije se problem sjetiti crnog psa na kiši kojeg vratiš njegovim vlasnicima, ali situacije u kojima smo propustili učiniti dobro su uvijek ponešto dublje pospremljene u našim umovima, čak ih se i ne možemo sjetiti. Situacije u kojima činimo zlo imaju ponešto drugačiju poziciju. Njih se obično vrlo vidno sjećamo, ali ih svim silama pokušavamo odgurati što je dublje moguće u one kutove naših umova kako bismo što čvršće uspjeli zadržati ideju svoje vlastite dobrote jer upravo to je ono što je osnova nas; mi ćemo uvijek za sebe misliti da smo dobri. Što god da činili ili ne činili jako su male šanse da ćemo sebe početi smatrati zlom osobom, štoviše uvijek ćemo naći ispriku da opravdamo svoje ponašanje. Uzimajući to u obzir, zamisliti svijet gdje svi činimo dobro jedni drugima postaje vrlo komplicirano pitanje. Znači li to uistinu činiti svima dobro? Kao prvo, ponekad učiniti dobro za nekoga drugoga znači učiniti zlo samima sebi pa stoga činimo li zapravo svima dobro ako sebi činimo zlo? Po mom mišljenu upravo to je i najčešće ono što upravlja našim ponašanjem. Uz iznimke ekstremnih slučajeva, većinom ćemo propustiti učiniti dobro ili čak nekome učiniti zlo samo kako bismo izbjegli učiniti sebi zlo. To „zlo“ koje činimo sebi ne mora biti veliko zlo, štoviše najčešće se radi o nečemu sitnome, kao što je zakasniti negdje, ali primarno ćemo uvijek svaku situaciju odvagnuti od sebe. Upravo zato postaje relativno i činiti dobro ako to dobro ništa nama ne znači odnosno ne čini nam nikakav rizik po zlo za nas. Tako da darovati svotu novaca nekome kome je potrebita nije isto za osobu kojoj to ne čini nikakvu razliku po životne standarde naspram osobe čija bi to možda bila ukupna primanja. Za osobu koja prima tu svotu, apsolutno je svejedno od koga će primiti tu svotu, ali ne i za osobu koja će je se odreći u korist nekoga. Upravo u tom primjeru se postavlja pitanje da li osoba čija su to ukupna primanja čini zlo ako odbije darovati taj novac drugoj osobi, odnosno da li je zlo odbiti učiniti dobro nekome, ali sebi na štetu. Osoba koja to može učiniti bez ikakvog rizika po svoju situaciju možda to ne bi učinila kada bi ju ugrožavalo, pa tako postaje pitanje iznosa, a ne osobne dobrote. Ono što ipak ostaje neosporiva činjenica je da ne možemo „spasiti  svakoga“ jer to uistinu je istina te time bih zaključila i ranije pitanje i rekla da nije zlo ponekad ipak staviti svoju dobrobit na istu vagu i odlučiti uzimajući i sebe u obzir, ali da nas ništa ne košta ipak učiniti dobro u svakoj prilici kada nas to ne košta naše sigurnosti ili dobrobiti.
  Svijet u kojemu svi svima činimo dobro je nemoguć, ali nešto što ipak je moguće je da bismo svi mogli početi činiti najmanja sitna djela za koje nitko ne može tvrditi da će ih oštetiti; svi imamo nekoliko minuta viška, slijedeći tramvaj i glas za nekoga čiji se glas ne čuje. Svi možemo malim koracima stvoriti bolji svijet. Svakako ostaje jedna utopistička ideja svijeta gdje bismo uistinu svi činiti svima samo dobro, ali to je nažalost samo to što je, misaona utopija. Uvijek će postojati naša želja za dobrim samima sebi prije nego drugima, ali upravo zato je od najveće važnosti razviti svijest onome „sitnome“ dobrome koje možemo uvijek učiniti bez straha za vlastiti dobrobit.